Zguralo me u rupu opet. Budim se u 7, morki mi se, da prostite, peku me leđa, a ne mogu se pomaknut jer spavam na dijelu kreveta koji je dugačak metar i pol, visine 45. Rješenje je jedno, nastavak spavanja. Bolje ikako nego nikako. Noćas nas je izvrtilo na sve strane, sad gledamo na istok, baš me zanima kako se novo sidro snašlo u toj situaciji.

Amateri. Nismo jučer napravili plan, nego kao, danas ćemo. Već je deset, palimo komp, progonoza kaže do 10 lagano, onda pojačava na 5 i iza tri na 6. Super. Plan je bio prema škampolikom otoku (naučio sam u međuvremenu da se zove Furnoi), ali on je svojih 30 milja, a po ovakvom vjetru to mi se iskreno ne da. Dogovor je da danas lijeno, cure kupanje i plaža, ja popravci po brodu, čišćenje. Navečer ponovo Pitagoreo, nabava za sljedećih par dana, tankanje vode i nabava letvice za jedro.






S obzirom da se ništa pametno danas nije dogodilo, ovo će opet biti jedan tehnički post na blogu, zato svi koji čekate slike plaža i divota slobodno se vratite sutra.

Kad su cure otišle odlučio sam probati jednu ideju koja me već neko vrijeme kopka. Kako sam odustao od bušenja jarbola i ugradnje sajle, možda ipak ima neko rješenje za unutrarnji prednji štraj. Pod krevetom imamo komad od 22 m spektre, koji ne znam za što bi mogao poslužiti. Prekratak je za podigač, predugačak za bilo što drugo. Šteta ga je rezati, pa što s njim? U jedan kraj uplićem loop, stavljam ostatak umjesto rezervnog podigača prednjeg jedra i taman dobacuje do štopera. Smišljam četverostruki prenos preko kolotura i sve spajam na vinč. Sad ćemo vidjeti što će prvo puknuti. Ideja je da nategnem tu spektru (inače za laike koji još uvijek čitaju, to je konop koji se ne rasteže, odnosno ima karakteristike sajle, osim što je savitljiv kako konop) od hvata na palubi, preko vrha jarbola na štoper na jarbolu. Sve škripi, konopi s kojima pritežem su pred pucanjem, koloture zvone, ali dobio sam koliko toliko zadovoljavajuću tenziju. Vadim olujno jedro ispod Uminog kreveta, radim škote, upletak za hvat na palubu, mijenjam podigač spinakera i sve je gotovo. Samo sad to treba isprobati u praksi, da vidimo da li radi.











Cure se vraćaju, letvica koju smo jučer izgubili je naručena i stiže za sat i pol, vrijeme je za pokret. Vani taman oko 25 čvorova vjetra, imamo drugi krat od jučer - pa da probamo. WOOW to je to. To mi je falilo. Vjetar još nije dovoljno jak za to, ali brod se ponaša savršeno, refule od 28-30 podnosi stojički, nema borbe. Super - imamo opciju za drugi i treći krat a da nije rolana genoa. To omogućava relativno ugodno jedrenje do 35-38 čvorova (ako je išta na 7 do 8 bofora ugodno), a to je otprilike maksimum na koji mi pada na pamet ići u vjetar ili bočno. U luci opet naravno samo jedno mjesto, taman za nas. Moram prokužit koji nas to antički bog vezanja i sidrenja čuva.