Danas ostajemo na Lerosu. Imamo par stvari koje treba obaviti. Prvo nautički dućan u Lakkiju, stup koji je Robi montirao i fiksirao za palubu je odlučio da ne želi više s nema i treba ga propisno učvrstiti. Naravno potraga za potrganom ručicom štopera se nastavlja. Drugo je treba ispitati brodogradilište na sjeveru otoka o kojem svi pričaju da je najbolje u kvartu i da ima sve što nama treba za radove koje planiramo prije slijedeće sezone. Znači pravac rentacar, vraćam se sa zelenkastom Pandom i krećemo.


Pandeli


Lakki krećemo prvo. Dućan ima nešto, ali moram ići mjeriti pa doći popodne kad znam točno što i kako se da pripasati. Malo obilazimo dućane, tražim spužve koje treba zamijeniti, nalazim prodavačice koje ništa ne znaju, ali nema šefa koji odlučuje očito o životu i smrti. Ne zna se kad i da li se vraća. Možda popodne, oko 5 ili pol 7, nisam točno siguran. Nadalje posjet sjeveru otoka, brodobradilište obečava. Cijena klasično dobra (ne nevjerovatna kao na Samosu), ali zato imaju sve što poželiš. Od dućana, preko igle za jarbol, mjesta za pranje i sušenje jedara...




Oko jedan je, Goga se zalaže da idemo na tvrđavu, no potomak i ja joj ukazujemo da je vani plus 48 i da je vrijeme za plažu pa se pokorava argumentima. Tvrđava je na redu popodne.




Srednovjekovna tvrđava, Umina najdraža stvar za „razgledavanje". Ona ne pati na Antiku, voli više dvorce i tvrđave. Obišli smo ju cijelu, sve katove, pogledi na sve strane, vjetrenjače... Vraćamo se u Lakki, dopunjujemo zalihe hrane i vode i završavamo dan u girosdžinici koju smo otkrili prošle godine. Nismo pogriješili